Zagovaranje je aktivnost koju se vrlo često zamjenjuje s aktivnošću lobiranja kao i utjecajem na politike. Ti pojmovi nisu jasno definirani ni dogovoreni, pa se može činiti da se njihovo značenje i aktivnosti koje obuhvaćaju preklapaju, a često se definiraju kroz određene aktivnosti. Tako se primjerice sastanak s dionicima smatra aktivnošću koja se može svrstati u lobiranje, dok bi se objavljivanje priopćenja za medije smatralo zagovaranjem.

Postoji važna razlika između utjecaja na politike i zagovaranja, a to je mogući karakter aktivnosti. Zagovaranje se odnosi na nenasilne aktivnosti osmišljene za utjecaj na politike, prakse i ponašanje. Ono uključuje aktivnosti koje nisu lobiranje, ali su nenasilne i smatraju se legalnima.

JAVNO ZAGOVARANJE

Javno zagovaranje obično kreće od manje grupe ljudi koja dijeli zabrinutost oko određenog izazova i spremna je posvetiti vrijeme, svoju stručnost i raspoložive resurse da bi se postigle željene promjene.

Sastoji se od niza aktivnosti koje se poduzimaju s ciljem mijenjanja politike, prakse i stavova. Ove promjene se mogu odnositi na zakonodavstvo, državnu strategiju ili nešto drugo. Cilj javnog zagovaranja je promjena društva i pozicija moći, mentaliteta, tj. načina razmišljanja.

Zagovaranje je oruđe kojim utječemo na ljude, mijenjamo njihov pogled na određene situacije i stvaramo međusobno razumijevanje.

ŠTO SMATRAMO JAVNIM ZAGOVARANJEM?

Pružanje usluga vezano uz običajene procese/procedure, savjetovanje ili posrdovanje u pojedinačnim slučajevima i odnosima.  Pružanje informacija i jačanje svijesti u javnosti o raznim temama/pitanjima.

Poseban tretman za određenu instituciju, NGO, tvrtku/grupu tvrtki, neko udruženje ili nekog pojedinca ili grupu pojedinaca ne spada u javno zagovaranje. Javno zagovaranje nije rješavanje dnevnih pitanja koja muče određenu grupu, ono se bavi sustavnim i bitnim izazovima.

KARAKTERISTIKE JAVNOG ZAGOVARANJA

• Javno zagovaranje je dugotrajan proces i aktivnost usmjerena prema promjenama.
• Zahtjeva požrtvovnost, strpljenje, uključenost, a često zahtjeva i stopostotno davanje, timski rad, komunikaciju i otvorenost. Također, zahtjeva dobro poznavanje problematike i dobro poznavanje procesa donošenja odluka.
• Poznavanje vještina komuniciranja jedan je od ključnih elemenata. Sposobnost da se precizno izraze interesi i mišljenja koja zastupamo kritični su za jasnu komunikaciju.
• Na samome kraju, ali nimalo manje važno – svi postupci moraju biti etični i legitimni.

Elementi koje je bitno odrediti u planiranju podrazumijevaju: ciljeve, podatke, publiku, poruke – prezentacije, prikupljanje sredstava, partnerstva i koalicije, evaluacija.