Lobiranje
S obzirom na to da vladine politike mogu imati značajan utjecaj na poslovnu zajednicu, legitimno je da poslovna zajednica ima priliku predočiti svoje argumente u slučaju neželjenih negativnih posljedica određenih politika.
Poslovna zajednica pritom koristi sve mogućnosti legitimnog pristupa političkim i društvenim dionicima kako bi prenijela svoje poruke te na taj način pokušala utjecati na donošenje optimalnih odluka i javnih politika.
Lobiranje (eng. Lobbying) označava način zastupanja određenih interesa pojedinih skupina prema politici, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, kao i legitiman utjecaj na javno mnijenje. Lobiranje je djelatnost uspostavljanja kontakata i građenja odnosa s donositeljima odluka u različitim društvenim područjima s ciljem iznošenja argumentacija kako bi mogli donositi informirane odluke.
Kako bi lobiranje bilo uspješno potrebno je utvrditi što je realno moguće postići, odnosno imati jasno definirane ciljeve koji nikako ne smiju biti u suprotnosti s javnim interesom.
Možemo istaknuti dva najopćenitija cilja lobiranja:
- Informirati utjecajne javnosti o argumentaciji tvrtke ili organizacije te istovremeno steći uvid u argumentaciju dionika
- Ostvarenje ujednačenih uvjeta (tzv. “level playing field”)za cjelokupni segment industrije, udruženje ili neke druge subjekte
Međutim, da bi se ciljevi lobiranja uspješno proveli, potrebni su vrhunski stručnjaci. Lobiranje nije nimalo lak posao, lobistička profesija legitiman je i sastavni dio demokratskog političkog procesa. Oni moraju posjedovati snažne komunikacijske vještine i izvrsno poznavati zakonodavne i regulatorne procese, kao i industriju koju predstavljaju.
- Zakonodavno lobiranje – usmjereno na zakone koji su u pripremi ili proceduri donošenja
- Poslovno lobiranje – nove poslovne mogućnosti, novi poslovi, nova tržišta…
- Političko lobiranje – potpora za različite projekte kod dionika, institucija…
- Lobiranje radi formiranja imidža institucije, tvrtke, pojedinaca
- Posebne vrste visoko specijaliziranog lobiranja – lobiranje za posebne dozvole i sl.
*Olsenova matrica lobiranja pojašnjava u kojim se slučajevima tvrtke odlučuju za pojedinačno ili kolektivno lobiranje.
Tvrtka se odlučuje za pojedinačno lobiranje ako je izazov s kojim se susreće kritičan za poslovanje, a pritom nema na raspolaganju partnere za koaliciju. S druge strane, kada je više tvrtki suočeno s istim izazovom, prikladniji je neki od oblika kolektivnog lobiranja s obzirom na ozbiljnost izazova.
ANALIZA DIONIKA
Dubinsko poznavanje svih dionika i samog procesa donošenja neke odluke omogućit će Vam da prepoznate priliku i prezentirate svoje argumente u pravom trenutku. Analiza dionika izvodi se prema kriteriju njihovog interesa za željenim pitanjem ili stava o tom pitanju s jedne strane te moći u odlučivanju o spomenutom pitanju s druge strane. Pritom, ključni su dionici oni koji imaju veću razinu interesa i moći.
Potrebno je istaknuti da s obzirom na sposobnost izgradnje koalicija neki dionici koji samostalno imaju nisku razinu moći i utjecaja u većoj koaliciji mogu postići znatno veći utjecaj na odlučivanje. Treba imati na umu da unutar svake od skupina postoje dionici s kojima ćete lakše ili teže postići savezništva i uvjeriti ih u Vaše predloženo rješenje.
Dobra analiza dionika još je jedna od dimenzija za uspješnu zagovaračku kampanju.
Javite nam se s povjerenjem i zajedno ćemo pristupiti izazovima za koje je potreban pristup lobiranja ili zagovaranja.
- *Thomas C. Lawton, Jonathan P. Doh, and Tazeeb Rajwani: “Aligning for Advantage: Competitive Strategies for the Political and Social Arenas”
